Jamstvo za tranzit: tko ga daje i što se s njim događa

Roba u tranzitu putuje bez plaćenih carina i poreza. Jamstvo je osiguranje da će ta davanja biti plaćena ako postupak ne završi kako treba.

Tko daje jamstvo?

Jamstvo daje nositelj postupka, najčešće špediter ili prijevoznik koji podnosi deklaraciju. Ja jamstvo ne dajem i ne mogu ga zamijeniti. Provjeravam samo pokriva li postojeće jamstvo konkretnu pošiljku.

Koje vrste jamstva postoje?

• Pojedinačno jamstvo pokriva jedan tranzitni postupak. Polaže se za tu pošiljku i vrijedi samo za nju.
• Zajedničko jamstvo pokriva više postupaka do odobrenog referentnog iznosa. Koriste ga nositelji postupka koji tranzit rade redovito.
• TIR karnet nosi vlastito jamstvo preko jamčevne udruge, pa poseban polog obično nije potreban.

Što provjeravam u podacima o jamstvu?

U deklaraciji stoji referentni broj jamstva. Uz deklaranta provjeravam tri stvari: da je broj upisan, da iznos pokriva carinu i poreze za robu u kamionu te da jamstvo vrijedi za sve zemlje na relaciji.

Posljednje je važno kod robe T2 koja prolazi kroz zemlju zajedničkog tranzita: jamstvo koje vrijedi samo za Uniju tada nije dovoljno. Razlika između T1 i T2 objašnjena je na stranici o tranzitnoj deklaraciji u NCTS-u.

Što se događa s jamstvom ako tranzit nije zatvoren?

Dok postupak nije završen, jamstvo ostaje vezano. Ako odredišna carinarnica ne pošalje poruku o dolasku, polazna carinarnica pokreće postupak traženja, a nositelj postupka mora dokazati da je roba stigla. Bez dokaza nastaje carinski dug koji se naplaćuje iz jamstva.

Kako se prikuplja dokaz o predaji robe, opisano je na stranici o zatvaranju tranzitnog postupka.